Obitelj je prirodno okruženje svakog djeteta, a polazak u vrtić, odnosno jaslice događaj je koji najčešće obilježava prvo izdvajanje djeteta iz njemu sigurnog i poznatog miljea. Upis djeteta u vrtić zasigurno je velika promjena u životu djeteta, ali i roditelja. Potpuno je pogrešno razmišljanje da je prilagodba na vrtić potrebna samo djetetu jer je ponekad potrebnija upravo roditeljima. Odvajanje od osoba koje volimo uvijek je bolno. Pogotovo malom djetetu koje još nije imalo puno susreta s ljudima izvan svog doma. Nova iskustva i nova mjesta njemu su zastrašujuća. Dolaskom djeteta u jaslice ono je suočeno s velikim promjenama u svom životu. Pri polasku u jaslice mnoga djeca osjećaju strah zbog odvajanja od roditelja, jedinih osoba koje su se do tada o njima brinule. U isto vrijeme, javlja se i strah od nepoznatih ljudi, pa vrijeme prilagodbe djeteta na jaslice često prođe uz puno suza. No, iako je djeci teško kad se moraju odvojiti od roditelja, ODVAJANJE JE IPAK VAŽAN I NEIZOSTAVAN DIO NORMALNOG PROCESA ODRASTANJA SVAKOG DJETETA, te nikako ne smije biti nešto loše, što treba pod svaku cijenu izbjegavati.
Kako umanjiti negativne efekte odvajanja?
Čudesan lijek protiv tuge i straha koje mnoga djeca osjećaju kod dolaska u jaslice – NE POSTOJI, no mnogo se toga može učiniti da se taj prijelaz od kuće do jaslica djetetu učini što manje stresnim.
Kako i koliko brzo će se dijete prilagoditi novoj okolini, ovisi o nekoliko faktora. To su:
- Dob djeteta
- Prijašnja iskustva vezana uz odvajanje
- Temperament, osobnost djeteta
- Odnos roditelj – dijete
- Stavovi roditelja prema jaslicama
- Redovitost polaženja jaslica
ŠTO VRTIĆ ČINI ZA OLAKŠAVANJE ADAPTACIJE?
Imajući u vidu cjelokupnu razvoju psihologiju djece te s ciljem olakšavanje postupne prilagodbe djeteta na veliku promjenu u njihovom životu, u našem vrtiću provodimo postupnu sustavnu adaptaciju u suradnji s roditeljima. Postupna adaptacija je obavezna za djecu jasličke dobi, a roditelji se time obvezuju i potpisivanjem ugovora.
Što postupna adaptacija znači? Ona podrazumijeva postupno uvođenje djeteta u jasličku skupinu uz pomoć roditelja. Prema rasporedu koji roditelji dobiju prije samoga polaska, organiziramo postupnu adaptaciju za djecu jasličke dobi. Prvih nekoliko dana roditelj boravi sa djetetom skupini, a nakon toga dijete ostaje samo. Taj prvi tjedan dijete boravi samo sat vremena u skupini (s roditeljem i bez roditelja). Zadatak roditelja dok je s djetetom u skupini je da potiče dijete na zajedničko istraživanje sobe i igračaka, pokazuje mu što se sve u sobi nalazi, pokuša ga usmjeriti prema odgojitelju, a sve s ciljem da novi prostor i odgojitelje dijete u prvom susretu upozna kroz jednu sigurnu osobu od povjerenja, a to je majka ili otac. Drugi tjedan produžujemo boravak djeteta u skupini uvodeći mu obroke (vrijeme boravka je od doručka do ručka), a treći tjedan uvodimo i poslijepodnevni odmor. Tek četvrti tjedan djetetu uvodimo u punini period koji će boraviti u vrtiću.
Suradnja s roditeljima i obiteljskim domom je nužna i zato pravovremeno informiramo roditelja o specifičnosti rujna kako bi se mogli organizirati poslovno i vremenski. Važno je naglasiti da je boravak jednog roditelja nužan prva tri dana u vrtiću, ali da tada možete za daljnji period adaptacije uključiti bake, djedove ili neke druge osobe od povjerenja za dovođenje i preuzimanje djeteta.
U našem vrtiću postupnu sustavnu adaptaciju provodimo nekoliko godina i opravdano nam se pokazalo da kroz nju djeci olakšavamo ulazak u skupinu i prihvaćanje iste. To ne znači da će plakanje izostati. To znači da na ovaj način ublažavamo stres kod djeteta koji je puno izraženiji i intenzivniji kada dijete ostavimo prvi dan u vrtiću na osam sati u novom prostoru, u kaotičnoj sredini među djecom koja također plaču, sa novim odraslim osobama koje do tada nije susrelo, suočavajući se sa svim specifičnostima boravka u jaslicama.
Imajući u vidu koliko ja postupna sustavna adaptacija važna za cjelokupni boravka djeteta u skupini, pozivamo Vas na poštivanje plana prilagodbe i na suradnju.
ŠTO VEĆ SADA VI MOŽETE UČINITI?
Za olakšavanje adaptacije djetetu, roditelji imaju važnu ulogu. Pred Vas stavljamo savjete i smjernice što činiti s ciljem olakšavanja djetetovog polaska u jaslice.
Igra ”ku-ku” je iznimno važna. Sakrivajte pred djetetom predmete, i to tako da ih lako može naći. Malo dijete ne može zadržati Vašu sliku u pamćenju. Kad Vas ne vidi, to je za njega jednako kao da ne postojite. Ovakve igre pomažu Vašem djetetu da shvati da ćete se i Vi, kad odete, opet pojaviti.
Navikavajte Vaše dijete na odlaske i dolaske, rastanke i ponovne susrete. Kad “vježbate razdvajanje” recite svom djetetu da odlazite u drugu sobu i da ćete se brzo vratiti (iako možda ne razumije Vaše riječi, razumjet će Vaše geste i intonaciju). Ako zaplače, ponovite da se brzo vraćate, pa to i učinite, smiješeći mu se. Postupno produžavajte vrijeme Vaše odsutnosti i Vaše će dijete naučiti da ćete se vratiti i da je sasvim u redu to što Vas ponekad
nema. Što češće budete nakratko odlazili i vraćali se, Vaše će dijete imati više povjerenja u Vas i Vaš povratak.
Tijekom mjeseci koji prethode polasku u jaslice pozivajte prijatelje u Vaš dom, polako navikavajte svoje dijete na upoznavanje novih ljudi. Pozovite nekoga u svoj dom kako bi se poigrao s Vašim djetetom, dok ste Vi zauzeti drugim obvezama u kući. Upozorite “nove” ljude da ne pristupaju vašem djetetu naglo i brzo, neka pričekaju prije nego li se ono privikne na njihovo prisustvo.
Vodite dijete na nova mjesta. Ponekad ostavite dijete poznatim ljudima kojima vjerujete (bake, prijatelji,..) da NAKRATKO pričuvaju Vaše dijete i u njihovom domu.
Vodite Vaše dijete na mjesta gdje može ostvariti kontakte sa svojim vršnjacima (parkovi, igrališta, pješčanici,…).
Učinite djetetov dnevni raspored što dosljednijim i predvidljivijim. Iako malo dijete nema osjećaj za vrijeme i ne zna gledati na sat, ono počinje usvajati dnevne rasporede i to mu daje dodatnu sigurnost u koju se može pouzdati.
Potičite osamostaljivanje Vašeg djeteta u svakom pogledu. Neka uči piti iz čaše, koristiti se žlicom,… sve će mu to olakšati boravak u jaslicama, kad Vi ne budete blizu.
U vrijeme prilagodbe na jaslice ili vrtić ne odvikavajte dijete od pelena, dude, ne selite ga iz krevetića u veliki krevet, ili sl. Ne zaboravite da i pozitivne promjene zahtijevaju prilagodbu.
Strah od odvajanja je naglašeniji kad su djeca umorna, bolesna, gladna, uznemirena ili nesretna. Stoga odvajanje planirajte u vrijeme kad je dijete zdravo, sito, naspavano, sretno i zadovoljno.
Pripremite i sebe. Često osim djeteta, i roditelji osjećaju tugu ili strah od odvajanja, pogotovo ako svoje dijete ostavljaju po prvi put. Lakše Vam je ostaviti dijete, ako znate da je u dobrim rukama. Sjetite se da je ovo samo prolazna faza u Vašem i djetetovom životu. Ako se ovo odvajanje odradi korak po korak, to će mu pomoći da se lakše nosi sa svim budućim odvajanjima u životu.
PRILIKOM KRETANJA
Pomozite djetetu odabrati neku igračku (dekicu, jastučić, bočicu…) koju će uzeti sa sobom u jaslice. Nešto konkretno, što često koristi, najdražu igračku ili nešto drugo što će ga razveseliti i utješiti kad bude tužno.
Osigurajte si dovoljno vremena da svako jutro u miru dovedete i ostavite dijete u jaslicama, prije nego li odete na posao. Kad smjestite dijete u grupu i kad se ono bude dobro osjećalo, krenite.
Kad odlazite, pobrinite se da vaše dijete ZNA DA ODLAZITE. Iako Vam se možda čini da je lakše izbjeći suze i samo “nestati” dok je dijete zaigrano i dok Vas ne gleda, počet će se bojati da ćete jednostavno “nestati” i u drugim životnim situacijama, a ne samo u jaslicama. To je nešto na čemu dijete gradi svoje povjerenje u Vas.
Svakodnevni rituali djeci olakšavaju rastanke. Kad se opraštate, svoju pažnju u potpunosti usmjerite na dijete. Osmislite kratki oproštajni ritual tijekom kojeg ćete mirnim, ugodnim i sigurnim glasom djetetu reći da odlazite, gdje ćete biti i kad ćete se vratiti. Zagrlite ga, dajte mu pusu, i mahnite (svaki dan to učinite na isti način, npr. brojeći puse ili korake, stojeći na istom mjestu,…).
Ne odugovlačite s rastankom. Dobro je da dijete od početka zna kakvi su Vam planovi, a kad ih jednom obznanite, držite ih se. Dugotrajno opraštanje djetetu samo otežava rastanak.
Zadržite mirnoću i pokažite da imate povjerenja u dijete i odgojitelja. Vaše je ponašanje “zarazno”, ako se Vi brinete, brinut će se i Vaše dijete. Ako pokažete djetetu da Vam se odgojitelj sviđa i da u njega imate povjerenja, Vaše će se dijete osjećati sigurnije.
Pokažite djetetu prihvaćanje i razumijevanje njegovih osjećaja, ali ne i pretjeranu tugu i suosjećanje (“Vidim da si tužan, vidim da bi želio da ostanem, ali ja sad moram ići.”). Pripremite se na suze. Djeca obično plaču par minuta, ali ubrzo nakon što odete, suze će najvjerojatnije prestati.
Nemojte nikada ismijavati dijete zbog plača ili straha od odvajanja. Normalno je da se Vaše dijete rastuži i rasplače kad odete. VI ZNATE DA ĆE SVE BITI U REDU, ALI VAŠE DIJETE TO JOŠ NE ZNA !
Nemojte podmićivati dijete (slatkiši, igračke,…) kako ne bi pokazalo tugu ili strah. Ako planirate neku zajedničku aktivnost poslije jaslica neka ona bude bezuvjetna, bez obzira na to je li Vaše dijete na rastanku plakalo ili ne. Pokušajte osigurati dodatno vrijeme kako biste mu se posvetili poslije jaslica.
Dolazite po dijete u dogovoreno vrijeme. Nemojte mu reći da se vraćate odmah ukoliko planirate da Vas neće biti nekoliko sati. Pokažite djetetu da se u Vas može pouzdati. Dijete razumije što znači “dolazim odmah” ili “dolazim prije/poslije ručka/spavanja”. I dođite kada ste i rekli. Kad dođete po dijete, prvo ga srdačno pozdravite i pokažite mu koliko ste sretni što ga vidite. Onda provjerite s odgojiteljem kako je prošao dan.
Vodite dijete u jaslice koliko god je to moguće redovito, pogotovo u vrijeme prilagodbe. Nakon pauze Vaše dijete sve mora odraditi ispočetka.
Recite odgojitelju sve što smatrate važnim. Recite mu koje riječi dijete koristi za pojedine potrebe ili predmete, koje su njegove navike, kojim ga nadimkom kod kuće zovete, kako ga se najlakše može utješiti, što Vaše dijete voli, a što ne voli. Ukoliko se nešto što može utjecati na djetetovo ponašanje zbiva u djetetovom životu, upozorite odgojitelja i na to.
I zadnje, ali ne manje važno; naoružajte se ljubavlju i strpljenjem. Zbog promjene ritma života, mnoga djeca postanu umorna, razdražljiva, uznemirena i nerijetko svoj strah od odvajanja izražavaju na razne načine i kod kuće, kad ste zajedno. Ponekad imaju ružne snove, počinju mokriti u krevet ili Vas jednostavno ne puštaju ni na trenutak. No, sve će to proći.
Kako god bilo, da bi faza prilagodbe što brže i što bezbolnije prošla najviše im trebaju Vaša pažnja, Vaše strpljenje i Vaša ljubav.
Olesja Raguž, stručni suradnik pedagog
